Zašto Južna Afrika žali zbog svojih liberalnih zakona o azilu nakon aparthejda

S obzirom da ksenofobija raste u Južnoj Africi kako se njena ekonomska kriza produbljuje, ministar unutrašnjih poslova Aaron Motsoaledi najavio je planove za pooštravanje zakona o azilu i imigraciji u potezu koji će imati dalekosežne posljedice za strane državljane koji traže političko ili ekonomsko utočište u zemlji.

Njegovi prijedlozi sadržani su u dokumentu, poznatom kao Bijela knjiga, koji je pušten na javnu raspravu kao prvi korak ka usvajanju zakona koji će označiti odlučujući raskid sa sveobuhvatnijom politikom koju vlada – koju vodi Afrički nacionalni kongres ( ANC) – zagovaran nakon što je preuzeo vlast na kraju rasističkog sistema aparthejda 1994.

U znak do koje mjere predviđa promjene, dr Motsoaledi je rekao da je vlada napravila “ozbiljnu grešku” oko dvije godine kasnije kada je potpisala međunarodne sporazume – kao što je konvencija UN-a o izbjeglicama – bez traženja izuzeća od određenih klauzula.

To je bilo za razliku od mnogih drugih zemalja koje su odustale od klauzula koje daju tražiocima azila i izbjeglicama ista prava kao i njihovim građanima – uključujući pravo na zapošljavanje i obrazovanje njihove djece, rekao je.

Paddy Harper, novinar južnoafričkog lista Mail & Guardian, rekao je da su prijedlozi dr. Motsoaledija posljednji znak da vlada vjeruje da je otišla predaleko nakon što je prestala vladavina bijele manjine.

“Južna Afrika je bila parija za vrijeme aparthejda, a kako je ANC vodio svoju integraciju u svijet, otvorila je zemlju za imigrante i tražioce azila, a mnogi su dolazili iz drugih dijelova Afrike i Azije”, rekao je Harper za BBC.

“Vlada ANC-a je to također učinila u interesu panafričke i međunarodne solidarnosti zbog podrške koju je dobila od drugih zemalja tokom borbe protiv aparthejda”, rekao je on.

„Politička i ekonomska dinamika su se od tada znatno promijenile, što objašnjava promjenu u razmišljanju vlade.”

Dr Motsoaledi također traži da ljudi traže azil u prvoj sigurnoj zemlji u koju uđu, što znači da bi im azil mogao biti odbijen ako dođu preko drugih zemalja.

Njegov prijedlog bi najviše pogodio one iz drugih afričkih nacija, jer oni čine većinu izbjeglica i azilanata koji bježe od sukoba i progona.

Prema podacima UN-a, u Južnoj Africi živi oko 250.000 izbjeglica i tražitelja azila. Oni su odvojeni od dokumentiranih ili nedokumentiranih stranih državljana u zemlji iz drugih razloga, uključujući bolje ekonomske mogućnosti.

U članku objavljenom 2021. godine, akademik sa Južnoafričkog Univerziteta Slobodne države, Khangelani Moyo, rekao je da 25% izbjeglica i tražitelja azila dolazi iz Etiopije, 23% iz Demokratske Republike Kongo, 11% iz Somalije, 10% iz Bangladeša i 6% iz Zimbabvea.

Harper kaže da je broj izbjeglica i tražitelja azila možda mali, ali to dovodi do većeg neprijateljstva prema strancima čija se populacija povećala u posljednje tri decenije, dok je stopa nezaposlenosti u Južnoj Africi porasla na oko 32%.

“Vidi se da imigranti – posebno Somalijci i Bangladešani – kontrolišu privredu općina i optuženi su da preuzimaju poslove lokalnog stanovništva. To je dovelo do napada na migrante i pojave antimigrantskih grupa, poput operacije Dudula,” on je rekao.

Imajući to na umu, Harper kaže da je dr. Motsoaledi gledao na izbore sljedeće godine kada je iznio svoje prijedloge.

“Neke od opozicionih stranaka će vjerovatno učiniti migraciju glavnim pitanjem kampanje. ANC se plaši da će izgubiti podršku i želi da se vidi da čini nešto po tom pitanju”, rekao je on, dodajući da fokus vladajuće stranke na migraciju također pomaže da se skrene pažnja od sopstvenih neuspeha u unapređenju privrede i javnih usluga.

U junu, visoki zvaničnik ANC-a Fikile Mbalula opisao je imigrante bez dokumenata kao “tempiranu bombu” za Južnu Afriku.

“Ilegalni imigranti predstavljaju veliki pritisak na fiskus, sa negativnim efektima na pružanje usluga, preopterećen zdravstveni sektor, visoku nezaposlenost i siromaštvo”, rekao je on.

Posljednji popis stanovništva u Južnoj Africi prošle godine zabilježio je više od 2,4 miliona migranatas najvećim postotkom iz susjednog Zimbabvea od 45,5%, a slijede Mozambik i Lesoto.

Oni čine samo oko 3% od ukupne populacije od 62 miliona – iako zvaničnici priznaju poteškoće u prebrojavanju stranih državljana, posebno onih koji nemaju dokumente.

Za dr Mosoaledija je jasno da “niko ne može objasniti sve migrante bez dokumenata” u Južnoj Africi i kaže da vlada već pokušava da se nosi s njima.

“Imigracione službe deportuju između 15.000 i 20.000 ilegalnih stranaca svake godine uz ogromne troškove. Ovaj broj je u porastu”, rekao je on, ističući da vlada uspostavlja novu agenciju za provođenje zakona – poznatu kao Uprava za upravljanje granicom (BMA) – “značajno smanjiti rizik od ilegalnog ulaska stranaca u zemlju”.

“Mora se uvesti novo zakonodavstvo kako bi se ojačale ovlasti službenika za imigraciju i inspektorata, te da bi kontinuirana obuka postala obavezna,” dodao je dr. Motsoaledi.

On je također pozvao na uspostavljanje imigracionih sudova, rekavši da je “sadašnji zakonodavni okvir neodrživ i dovodi do dugih kašnjenja u finaliziranju pitanja imigracije, uključujući deportaciju”.

Dr Moyo je za BBC rekao da je teško suzbiti migrante bez dokumenata, jer je većina njih iz susjednih država.

„Ako ih uhapsite i deportujete, oni se vraćaju sledeće nedelje“, rekao je on.

“Ne možete zaustaviti kretanje ljudi. Bolje je stvoriti mehanizam koji će ljudima omogućiti da budu dokumentovani.”

Ipak, s obzirom da se naziru izbori, malo je vjerovatno da će vlada odustati od svojih planova, pogotovo jer neka istraživanja javnog mnijenja pokazuju da ANC rizikuje da izgubi potpunu većinu u parlamentu po prvi put od 1994. godine.

Kao što je dr Moyo primijetio, one stranke koje su pozivale na strožiju imigracionu politiku, uključujući strože granične kontrole, pokazale su se “vrlo dobro” na lokalnim izborima 2021. u ekonomskom srcu Južne Afrike Johanesburgu i glavnom gradu Tshwaneu.