NORFOLK, Va. (AP) – Dan sećanja bi trebalo da bude o žalovanju za poginulim pripadnicima nacije, ali je došao da učvrsti nezvanični početak leta i dugi vikend popusta na sve, od dušeka do kosilica.
Auto klub AAA je u prognozi putovanja naveo da bi ovaj praznični vikend mogao biti “jedan u knjizi rekorda, posebno na aerodromima”, s više od 42 miliona Amerikanaca koji će proći 80 kilometara ili više.
Ali za Manuela Kastanedu mlađeg, 58, dan će biti miran u Durandu, Ilinois, izvan Rokforda. Izgubio je oca, američkog marinca koji je služio u Vijetnamu, u nesreći u Kaliforniji dok je trenirao druge marince 1966.
„Dan sećanja je veoma ličan“, rekao je Castañeda, koji je takođe služio u Nacionalnoj gardi marinaca i vojske, od kojih je poznavao ljude koji su poginuli u borbi. “Ne radi se samo o specijalcima. Nije to samo roštilj.”
Ali pokušava da ne osuđuje druge koji provode praznike drugačije: „Kako mogu očekivati da shvate dubinu onoga što osećam kada nisu iskusili ništa slično?“
KOJA JE ZVANIČNA SVRHA DANA SJEĆANJA?
To je dan razmišljanja i sjećanja na one koji su umrli dok su služili u američkoj vojsci, prema Istraživačkoj službi Kongresa. Praznik se djelimično obilježava Nacionalnim trenutkom sjećanja, koji podstiče sve Amerikance da zastanu u 15 sati na trenutak šutnje.
KOJE JE POREKLO PRAZNIKA?
Praznik proizlazi iz Američkog građanskog rata, u kojem je ubijeno više od 600.000 pripadnika — i Unije i Konfederacije — između 1861. i 1865. godine.
Malo je kontroverzi oko prvog nacionalnog obilježavanja onoga što se tada zvalo Dan odlikovanja. To se dogodilo 30. maja 1868. godine, nakon što je organizacija veterana Unije pozvala na ukrašavanje ratnih grobova cvijećem koje je bilo u cvatu.
Praksa je već bila raširena na lokalnom nivou. Waterloo, New York, počeo je službeno obilježavanje 5. maja 1866. godine, a kasnije je proglašen za rodno mjesto praznika.
Ipak, Boalsburg, Pensilvanija, pratio je njegovo prvo obilježavanje do oktobra 1864. godine, prema Biblioteci Kongresa. A žene u nekim državama Konfederacije ukrašavale su grobove prije kraja rata.
Ali David Blight, profesor istorije na Yaleu, ukazuje na 1. maj 1865. godine, kada je čak 10.000 ljudi, od kojih su mnogi Crnci, održalo paradu, čulo govore i posvetilo grobove mrtvih iz Uniona u Čarlstonu u Južnoj Karolini.
Ukupno 267 vojnika Unije umrlo je u zatvoru Konfederacije i pokopano u masovnoj grobnici. Nakon rata pripadnici crnačkih crkava su ih sahranili u pojedinačne grobove.
„Ono što se dogodilo u Čarlstonu ima pravo da tvrdi da je prvo, ako je to važno“, rekao je Blight za Asošijeted pres 2011.
Godine 2021., penzionisani potpukovnik američke vojske citirao je priču u govoru na Dan sjećanja u Hudsonu, Ohajo. Organizatori ceremonije su mu isključili mikrofon jer su rekli da to nije relevantno za odavanje počasti gradskim veteranima. Organizatori događaja su kasnije dali ostavke.
DA LI JE DAN SJEĆANJA UVIJEK BIO IZVOR ZADRAŽENJA?
Neko je oduvek žalio što se praznik udaljava od prvobitnog značenja.
Još 1869. godine The New York Times je pisao da bi praznik mogao postati „svetogrđe“ i više ne „sveto“ ako se više fokusira na pompu, večere i govorništvo.
Godine 1871. abolicionista Frederick Douglass se plašio da Amerikanci zaboravljaju poticaj građanskog rata – ropstvo – kada je održao govor povodom Dana odlikovanja na nacionalnom groblju u Arlingtonu.
“Nikada ne smijemo zaboraviti da su se lojalni vojnici koji počivaju ispod ovog busena bacili između nacije i razarača nacije”, rekao je Douglass.
Njegova zabrinutost je bila osnovana, rekao je Ben Railton, profesor engleskih i američkih studija na Državnom univerzitetu Fitchburg u Massachusettsu. Iako je otprilike 180.000 crnaca služilo u vojsci Unije, praznik u mnogim zajednicama bi u suštini postao “Dan sjećanja na bijelu”, posebno nakon uspona Jim Crow South, rekao je Railton.
U međuvremenu, način na koji je dan proveo – barem od strane izabranih zvaničnika nacije – mogao bi biti predmet ispitivanja godinama nakon građanskog rata. Tokom 1880-ih, tadašnji predsjednik Grover Cleveland je rekao da je otišao na pecanje – i “ljudi su bili zgroženi”, rekao je Matthew Dennis, profesor istorije emeritus na Univerzitetu Oregon.
Do 1911. godine, Indianapolis 500 održao je svoju inauguralnu trku 30. maja, privukao je 85.000 gledalaca. Izvještaj Associated Pressa ne spominje praznik – niti bilo kakvu kontroverzu.
KAKO SE PROMIJENIO DAN SJEĆANJA?
Dennis je rekao da se snaga Dana sjećanja donekle smanjila dodatkom Dana primirja, koji je označio kraj Prvog svjetskog rata 11. novembra 1918. Dan primirja je postao državni praznik 1938. i preimenovan je u Dan veterana 1954. godine.
Akt Kongresa promijenio je Dan sjećanja sa svakog 30. maja na posljednji ponedjeljak u maju 1971. Veterani su se usprotivili: „Nisu htjeli da bude samo neki nasumični ponedjeljak na koji bi ljudi mogli zaboraviti“, rekao je Dennis.
Godine 1972., Time Magazine je rekao da je praznik postao „trodnevna nacionalna kurva koja je, čini se, izgubila mnogo od svoje prvobitne svrhe“.
ZAŠTO JE DAN SJEĆANJA VEZAN ZA PRODAJU I PUTOVANJA?
Čak iu 19. veku, grobne ceremonije su bile praćene aktivnostima u slobodno vreme kao što su izleti i trke, rekao je Dennis.
Praznik je takođe evoluirao zajedno sa bejzbolom i automobilom, petodnevnom radnom nedeljom i letnjim raspustom, prema knjizi iz 2002. „Istorija dana sećanja: jedinstvo, nesloga i potraga za srećom“.
Sredinom 20. veka, mali broj preduzeća počeo je prkosno da se otvara na praznik.
Kada se praznik pomerio na ponedeljak, „tradicionalne barijere za poslovanje počele su da se ruše“, napisali su autori Richard Harmond i Thomas Curran.
Ovih dana, prodaja i putovanja na Dan sjećanja duboko su utkani u mišićno pamćenje nacije. Ovog vikenda će 2,7 miliona ljudi više putovati za nezvanični početak ljeta u odnosu na prošlu godinu – uprkos inflaciji, prema AAA.
Jason Redman, 48, penzionisani mornarički SEAL koji se borio u Iraku i Afganistanu, rekao je da će razmišljati o prijateljima koje je izgubio. Trideset imena je istetovirano na njegovoj ruci “za svakog momka koje sam lično poznavao da je umro”.
On želi da se Amerikanci sećaju palih – ali i da uživaju, znajući da su životi žrtvovani da bi se iskovao praznik.
Izvor: news.yahoo.com
Pratite nas na Facebook-u | Twitter-u | YouTube-u
WPAP (636)
