Kina se suočava sa poznatim ekonomskim padom. Ali njenu krizu pogoršava rat u Ukrajini

Ruska zastava se može videti u Blagoveščensku u Rusiji, preko reke Amur od Heihea u Kini, u martu 2023. Kredit – Bloomberg/Getty Images

Ttokom 1980-ih, japanska ekonomija je bila predmet zavisti svijeta. Ali do 1989. balon na tržištu nekretnina i dionica prestrašio je kreatore politike, koji su povećali kamatne stope kako bi ukrotili inflaciju. Japanska berza je pala, vrijednost imovine je pala, a nekoliko velikih banaka je ili propalo ili je zahtijevalo državnu pomoć. Kako su se preduzeća gasila i nezaposlenost je rasla, Japan je zaglibio u decenijskoj recesiji.

Postoje jasne paralele s kineskom ekonomskom krizom danas, što je na mnogo načina tipično za bilo koji kreditni ciklus buma i kraha. Kinesko stambeno tržište—koje doprinosi oko 30% BDP-a—je glavni negativac. Uprkos sve manjem broju stanovnika, kineski programeri su se zadužili za izgradnju više novih domova svake godine nego SAD i Evropa zajedno. Danas Kina ima više od 23 miliona neprodatih stanova — dovoljno za smještaj cjelokupne populacije Ujedinjenog Kraljevstva

Regulatorno suzbijanje dugova loših investitora nekoliko je gurnulo na ivicu nelikvidnosti, a istovremeno je prijetilo široj ekonomiji podrivanje povjerenja potrošača, poduzeća i investitora. U julu je prodaja novih kuća kod 100 najvećih kineskih investitora pala za 33% u odnosu na prethodnu godinu, prema podacima China Real Estate Information Corp.

Krizu pogoršavaju rastuće brojke o nezaposlenosti mladih, koje su premašile 21% prije nego što je vlada prošlog mjeseca uvjerljivo odlučila da prestane s objavljivanjem tih podataka. Razumljivo uplašeni za budućnost, kineski potrošači – poput Japana prije njih – sada sjede na svojoj ušteđevini umjesto da je troše.

Kineski predsjednik Xi Jinping “trenutno ima pune ruke posla”, rekao je američki predsjednik Joe Biden na konferenciji za novinare u Hanoju u nedjelju, nakon što je Xi preskočio samit G20 u Indiji prošle sedmice. “On ima ogromnu nezaposlenost u mladosti. Jedan od glavnih ekonomskih principa njegovog plana trenutno uopće ne funkcionira. Nisam zadovoljan zbog toga. Ali ne funkcionira.”

Konačno, kad god postoji kreditna ekspanzija, slijedi da se vrijednosti imovine naduvavaju i da se ne mogu održati prihodima ljudi, što izaziva ogromnu korekciju. Slična je priča bila i iza finansijske krize 2008. i sloma berze 2015. Ali jedan faktor iznad svega izdvaja trenutno iskustvo Kine i čini bilo kakvu korekciju kursa težim za inžinjering: Xijeva podrška ratu po izboru ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini .

„Ovo je najgora ekonomska kriza u Kini od Kulturne revolucije“, kaže James H. Nolt, vanredni profesor na Univerzitetu u Njujorku i viši saradnik na Institutu za svjetsku politiku. “Jedna od najvećih grešaka u kineskoj vanjskoj politici u posljednjih pola vijeka bila je poravnanje s Rusijom.”

Na prvi pogled, Kina je do sada izbjegavala ogromnu inflaciju koja je uništila mnoge dijelove svijeta. Međutim, ono što Kina sa uživanjem uvozi su hrana, gorivo, đubrivo i obojeni metali – na sve to je ozbiljno uticao rat u Ukrajini. Mnogo ukrajinskog žita koje Putin blokira da se transportuje preko Crnog mora zapravo ide za Kinu. U isto vrijeme, kineski izvoz je pogođen sankcijama i usporavanjem širom svijeta, ne samo s obzirom da je 20-člana eurozona sada u recesiji.

Još jedan ključni aspekt je Xijeva potpisana Inicijativa za pojas i put (BRI) od 1 bilion dolara. Otprilike jedna trećina kineskih zajmova za BRI otišla je u države Perzijskog zaljeva i danas su vjerovatno sigurnije zbog visokih cijena nafte. No, druga trećina otišla je na zemlje u razvoju poput Pakistana i Egipta koje pate od katastrofalne inflacije i povećanja cijena koje direktno proizlaze iz rata u Ukrajini. A poslednja trećina ide u samu Rusiju.

Prema firmi za finansijske podatke Refinitiv, Rusija se nalazi na prvom mjestu za BRI poduhvate, s tim da je zemlja domaćin 113 projekata u vrijednosti od 291 milijardu dolara u 2019. Danas, međutim, osakaćene sankcije znače da su skoro svi ovi krediti nenaplativi. S obzirom na proždrljiv apetit Kine za energijom, neke će vjerovatno biti opsluživane ruskim izvozom nafte i gasa. Ali sami projekti – i budući prosperitet koji su obećavali – uglavnom su u zastoju.

Skoro 60% kineskih inostranih zajmova sada je namijenjeno zemljama u dužničkoj krizi, u poređenju sa samo 5% u 2010. godini, prema izvještaju istraživača Svjetske banke, Harvard Kennedy School, AidData i Kiel Instituta za svjetsku ekonomiju. Pored toga, ukupno 76,8 milijardi dolara duga je ponovo pregovarano – au nekim slučajevima i potpuno otpisano – od 2020. do 2022. godine, prema Rhodium Grupi.

„Veliki deo tog triliona dolara u BRI kapitalu je bačen“, kaže Nolt. “Mnogi od tih projekata nikada neće biti završeni i nikada ništa neće vratiti.”

Ovo je posebno važno jer kineske lokalne vlade još uvijek nose ožiljke od pandemije, kada su nagomilale ogromne dugove kako bi zadovoljile beskompromisno testiranje i blokade koje je zahtijevao Peking. Dug lokalne samouprave dostigao je 92 triliona juana (12,8 biliona dolara), ili 76% ekonomske proizvodnje u 2022. Plate državnih službenika su već smanjene u mnogim provincijama, dok je smanjenje naknada izazvalo retke javne proteste. „Ovaj fenomen je prilično zabrinjavajući za Kinu, jer sve dok ekonomija ide dobro ljudi su manje skloni da govore o politici“, kaže Dominique Turpin, predsjednik šangajske China Europe International Business School.

Što je još složenije, ključni način za prikupljanje novca za lokalne samouprave je prodaja zemljišta investitorima za nekretnine—ali stambeni pad je desetkovao taj tok prihoda. Umjesto toga, centralna vlada je prošlog mjeseca obećala “korpu mjera” za ublažavanje problema, uključujući izdavanje posebnih obveznica, vraćanje kredita, zamjenu duga i utapanje u centralni budžet. Ali s obzirom da se polovina svih kineskih gradova bori s vraćanjem dugova, neće biti brzog rješenja. Kineske devizne rezerve su već pale na 3,16 biliona dolara krajem avgusta – najniži nivo u poslednjih šest meseci – dok vlada pokušava da podrži opadajući renminbi.

„Vladi je potreban snažniji politički odgovor na usporavanje privrede kako bi stimulisala rast“, kaže Xiaolan Fu, profesor tehnologije i međunarodnog razvoja na Univerzitetu u Oksfordu.

Naravno, bilo bi pogrešno potpuno otpisati Kinu. Fu napominje da ekonomska slika uvelike varira u zavisnosti od regiona i industrije. Osim toga, Kina zadržava mnoge prednosti: proizvodne lance bez premca, centre za inovacije, plus ogromno domaće tržište.

“Ako pogledate trenutni trend geopolitičke napetosti, jedna stvar je vrlo jasna: svijet će postati skuplji”, rekao je Yibing Wu, šef kineskog investicionog fonda Temasek u Singapuru, na samitu Milken Instituta 2023. ove sedmice. „Preduzeća i (ekonomije) na kraju pobjeđuju efikasnošću… To je ono što kineski tržišni ekosistem pruža.”

Ali na domaćem planu, Xi-jev regulatorni udar na privatna preduzeća podrezao je krila najvećim kineskim pokretačima rasta. Sredinom 2023. privatne kompanije činile su samo 39% ukupne vrijednosti 100 najvećih kineskih kompanija kojima se javno trguje, prema Petersonovom institutu za međunarodnu ekonomiju, što je manje u odnosu na 55% prije dvije godine.

„Ekonomske reforme su i dalje veoma potrebne“, kaže Fu. “Privatni sektor je ključan za komercijalizaciju i vraćanje povjerenja, podstičući poduzetnike da ulože veće napore u smislu inovacija.”

I u inostranstvu, Xijeva podrška Putinu potaknula je utisak na Zapadu da se svijet spaja u divergentne blokove, uz dvostranačku podršku za kontrolu izvoza SAD-a na transformativne tehnologije kao što su poluvodiči, AI i kvantno računarstvo.

Kao odgovor, Xi je pokušao da razvije sopstveni kontra-blok. Na prošlomjesečnom samitu BRICS-a u Južnoj Africi, forum zemalja u razvoju – Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike – složio se da doda još šest: Argentinu, Egipat, Etiopiju, Iran, Saudijsku Arabiju i UAE. Ipak, novi dodaci zajedno imaju samo 11% kolektivnog BDP-a grupe i jedva da nude Kini mnogo na putu ekonomskog spasa.

„To je veoma, veoma loša situacija“, kaže Nolt. “Jednom kada ova stvar implodira, svuda će biti mnogo ozlijeđenih.”

Pišite na Charlie Campbell na charlie.campbell@time.com.