Njemačka kultura dobrodošlice znači zbogom

U nedjelju će birači u istočnoj njemačkoj pokrajini Brandenburg glasati za novi regionalni parlament. Antimigrantska krajnje desničarska Alternativa za Njemačku, ili AfD, mogla bi osvojiti najviše glasova. AfD je 1. septembra prvi put pobijedio na velikim njemačkim izborima, zauzevši prvo mjesto u istočnoj državi Tiringiji. U Brandenburgu ankete pokazuju da AfD vodi sa 28%.

Kako bi potkopala podršku AfD-u, ljevičarska vlada kancelara Olafa Scholza u ponedjeljak je uvela provjere za migrante na svim njemačkim granicama. On također želi povećati deportacije ljudi čiji zahtjev za azil nije uspješan. Opozicioni konzervativci u međuvremenu žele da se granice u potpunosti zatvore za tražioce azila.

Ovo je sasvim drugačija zemlja od Njemačke Angele Merkel. Prije skoro deset godina tadašnja kancelarka odbila je zatvoriti granice stotinama hiljada ljudi koji bježe od rata i progona u Siriji i Afganistanu. “Wir schaffen das” ili “Mi to možemo”, rekla je čuvena.

Njemačka je 2015. i 2016. primila oko 1,5 miliona izbjeglica i migranata, uglavnom sa Bliskog istoka. Na željezničkim stanicama su ih dočekali s natpisima „dobrodošli“ i nasmejanim volonterima koji su delili hranu i igračke. Izmišljena je nova njemačka riječ, “Willkommenskultur” ili “kultura dobrodošlice”, i mnogi Nemci su odjednom bili ponosni na novootkriveni identitet zemlje kao sigurnog utočišta za izbjeglice.

Danas mnoge od tih izbjeglica i same postaju Nijemci. Rekordnih 200.000 ljudi postalo je njemački državljanin 2023. Najveća grupa došla je iz Sirije. Ovo su Novi Nemci.

„Generaciju 2015.“ stručnjaci opisuju kao visoko motivisanu. Mnogi su mogli ostati u Libanu i Turskoj, ali su se gurnuli u Njemačku da zažive novi život. Oni su u prosjeku mlađi od starosjedilačkog stanovništva – 26 godina u odnosu na njemački prosjek od 47 – i statistički je veća vjerovatnoća da će biti zaposleni: 84% muškaraca Sirije koji su stigli 2015. je zaposleno, u poređenju sa 81% muškaraca rođenih u Njemačkoj.

Ali sa usponom AfD-a i sve oštrijim tonom prema migrantima u mejnstrim politici, danas je teško pronaći „kulturu dobrodošlice“ iz 2015.

Manje izbjeglica sada dolazi u Njemačku, a broj novopridošlih je ove godine manji za 22% u odnosu na isti period 2023. Ali ukupno 3,48 miliona izbjeglica sada živi u Njemačkoj – više nego u bilo koje vrijeme od 1950-ih. Trećina je iz Ukrajine.

Neka lokalna vijeća kažu da se teško snalaze logistički i finansijski. Desničari i AfD kažu da su brojke previsoke. Ljevičari okrivljuju opsesiju ministarstva finansija balansiranjem knjiga i odbijanjem da se zaduže. Dodajte to ogromnom povećanju vojne potrošnje nakon potpune ruske invazije na Ukrajinu, i u Njemačkoj postoji nervoza zbog nedostatka novca i resursa. Argumentirana i podijeljena koaliciona vlada kancelara Olafa Scholza nije pomogla biračima da se osjećaju sigurnije u rukovodstvu zemlje.

Dakle, kako se Novi Nijemci osjećaju o ovoj promjeni raspoloženja u Njemačkoj?

Parvin je bila jedna od onih koja je stigla 2015. godine, putujući mjesecima, uglavnom pješice, od Afganistana do Njemačke sa svojim trogodišnjim sinom i nećakom sa invaliditetom. Na njih su pucali graničari, a ona se uplašila za svoj život kada je prenatrpani gumenjak u kojem su se nalazili počeo tonuti u Sredozemnom moru.

Upravo je dobila njemačko državljanstvo i ovog ljeta stekla kvalifikaciju za socijalnog radnika. Priča o uspjehu izbjeglica, mogli biste pomisliti. Ali kaže da se atmosfera za migrante pogoršala od 2015. „Ne osjećam se dobrodošlo ovdje“, kaže mi.

„Porast krajnje desnice i mržnja prema izbjeglicama je najviše zbog loše slike izbjeglica u njemačkim medijima“, kaže ona. “Kada jedna izbjeglica učini nešto loše, mediji to čine zaista velikim. I onda, naravno, ljudi misle da su sve izbjeglice loše.”

Najnovija politička debata o migracijama počela je u avgustu, nakon uboda nožem u gradu Solingenu, u kojem su ubijene tri osobe. Osumnjičeni je sirijski tražitelj azila kojeg su vlasti htjele deportirati. Sljedeće sedmice došlo je do višestrukih napada noževima širom Njemačke koji nisu uključivali izbjeglice – uključujući dva odvojena uboda nožem u Berlinu u kojima su žene ubili njihovi bivši partneri. Ovi slučajevi nisu dospeli na naslovnice.

Krajnje desničarski AfD odmah je iskoristio ubod nožem u Solingenu kao dio svoje predizborne kampanje za regionalne izbore u Tiringiji u septembru. Dva sata nakon napada regionalni lider AfD-a Björn Höcke, kojeg su njemački sudovi zakonski definirali kao fašistu i kažnjenog zbog korištenja nacističkog slogana na skupovima, objavio je na X “glasajte za promjenu na 1,9” uz hashtag Solingen.

U Erfurtu, glavnom gradu Tiringije, susrećem Sultanu dok organizuje protest protiv krajnje desnice. Pobjegla je u Njemačku prije deset godina iz Avganistana, kada je imala 10 godina. Ona sada ide na fakultet da studira pravo, govori njemački do maternjeg jezika i politički je aktivna, često se obraća velikim demonstracijama. Ali ona ne može glasati. Podnijela je zahtjev za njemačko državljanstvo, ali još uvijek čeka odgovor.

Sultanina majka Latifa mi kaže da je užasnuta da bi, nakon što su obnovili svoje živote ovdje u Njemačkoj, porodica mogla ponovo pobjeći. Ovaj put, da pobjegne krajnjoj desnici.

“Nevjerovatno smo uplašeni i znamo da nam se prijeti. Ali morate shvatiti da je to već godinama realnost”, kaže Sultana i dodaje da problem nije samo AfD, već rasizam koji ona, ali i mnogi drugi, redovno doživljavaju.

„Govorim njemački, sanjam njemački, cijeli moj život se vrti oko toga da sam Nijemac. Pitam se šta još treba da uradim, da me priznaju kao Nemica”, priča mi ona sa suzama u očima.

Za Sultanu je odgovor da se još više politički aktivira. “Nemamo izbora. Mnogi migranti nemaju državljanstvo, pa stoga nemaju pravo glasa. Ali mi imamo glasove i želimo te glasove iznijeti na ulice i reći: mi smo ovdje i ostajemo ovdje!”

Ali drugi Novi Nijemci razmišljaju o potpunom odlasku. Čim je dobila nemački pasoš, Parvin je konačno uspela da poseti svoju sestru u Londonu po prvi put, u avgustu. Sada kada je kvalifikovana socijalna radnica, čak razmišlja i o preseljenju u Veliku Britaniju. Kaže mi da se tamo osjećala dobrodošlo.

Studija koju je prošle sedmice objavio DeZIM, institut koji se bavi istraživanjem migracija, otkrio je da gotovo četvrtina ljudi s migracionim porijeklom, od kojih su mnogi njemački državljani, razmišlja o emigriranju zbog uspona krajnje desnice. Gotovo 10 posto kaže da ima konkretne planove da napusti Njemačku.

Paradoks je da vlada očajnički želi privući radnike u Njemačku. Ali sve neprijateljskija retorika o migracijama ne samo da može odbiti ljude, već i odgurnuti one nove Nijemce koji već vode uspješne živote.

Damienov dokumentarac o Novim Nemcima biće emitovan na BBC World Service i biće dostupan za slušanje ovdje.