Primoran da pobjegne zbog godine rata

Na strani zemljanog puta u Adreu, ključnom prelazu na granici Sudana i Čada, 38-godišnja Buthaina sjedi na zemlji, okružena drugim ženama. Svaki od njih ima svoju djecu pored sebe. Čini se da niko nema nikakve stvari.

Buthaina i njeno šestoro djece pobjegli su iz el-Fashera, opkoljenog grada u regiji Darfur u Sudanu, udaljenom više od 480 km (300 milja), kada je nestalo hrane i pića.

„Otišli smo bez ičega, samo smo pobegli da spasimo svoje živote“, kaže Buthaina za BBC. „Nismo hteli da odemo – moja deca su bila najbolji u školi i imali smo dobar život kod kuće.”

Sudanski građanski rat počeo je u aprilu prošle godine kada su vojska (SAF) i njihovi bivši paravojni saveznici, Snage za brzu podršku (RSF), započeli žestoku borbu za vlast, dijelom zbog prijedloga da se krene ka civilnoj vlasti.

Rat, koji ne pokazuje znakove kraja, odnio je hiljade života, raseljavao milione ljudi i gurnuo dijelove zemlje u glad.

A humanitarne agencije upozoravaju da bi Sudan uskoro mogao doživjeti najveću glad u svijetu ako ne stigne znatno veća pomoć.

BBC je iz prve ruke vidio očaj Sudanaca kada smo posjetili kampove u Adreu, na zapadnoj granici zemlje, i Port Sudanu, koji je glavni centar pomoći u zemlji, 1.600 km udaljen na istočnoj obali.

Adré je postao moćan simbol političkog neuspjeha i humanitarne katastrofe izazvane trenutnim sukobom.

Do prošlog mjeseca, prelaz je bio zatvoren od januara, a samo nekoliko kamiona pomoći je ušlo u zemlju.

Od tada je ponovo otvoren, ali agencije za pomoć strahuju da bi isporuke koje sada stižu mogle biti premale, prekasno.

Svakog dana desetine sudanskih izbjeglica prelaze granicu sa Čadom – mnoge od njih su žene koje na leđima nose svoju gladnu i žednu djecu.

U trenutku kada stignu, žure do rezervoara za vodu koji je postavio Svjetski program za hranu (WFP), jedna od mnogih UN-ovih agencija koje pokušavaju podići uzbunu zbog razmjera humanitarnog utjecaja sukoba.

Nakon što stignemo do Adréa, krećemo se do improviziranog kampa blizu granice koji su okupile izbjeglice, s komadićima drveta, tkanine i plastike.

Kiša počinje da pada.

Dok odlazimo, postaje bujica i pitam da li nesigurna skloništa preživljavaju pljuskove. „Ne znaju“, kaže naš vodič Ying Hu, pomoćni službenik za izvještavanje iz UNHCR-a, još jedne UN-ove agencije – za izbjeglice.

„S padavinama dolazi čitav niz bolesti“, dodaje ona, „a najgore je to što ponekad može proći i danima prije nego što se možemo vratiti automobilom, zbog poplava, a to znači da pomoć ne može stići i ovdje.”

Glad je proglašena u jednom području – u kampu Zamzam u Darfuru – ali to je zato što je to jedno od rijetkih mjesta u ratom razorenom Sudanu o kojem UN imaju pouzdane informacije.

WFP kaže da je isporučio više od 200.000 tona hrane između aprila 2023. i jula 2024. – daleko manje nego što je potrebno – ali su obje strane optužene da blokiraju isporuke u područja pod kontrolom rivala.

RSF i druge milicije optužene su za krađu i oštećenje isporuka, dok je SAF optužena za blokiranje isporuka u oblastima pod kontrolom RSF-a, uključujući veći dio Darfura.

BBC se obratio RSF-u i SAF-u povodom optužbi, ali nije dobio odgovor. Obje frakcije su ranije negirale da ometaju isporuku humanitarne pomoći.

Jedan konvoj kamiona pomoći može čekati šest sedmica ili više u Port Sudanu prije nego što ga SAF odobri za dalje putovanje.

Dana 15. avgusta, SAF je pristao da dozvoli humanitarnim agencijama da nastave sa isporukom preko Adre, što bi trebalo da pruži preko potrebnu pomoć stanovništvu u Darfuru.

U maju je Human Rights Watch rekao da su RSF i njeni arapski saveznici počinili etničko čišćenje i zločine protiv čovječnosti nad etničkim masalitskim i ne-arapskim zajednicama u dijelu Darfura. RSF to odbacuje i kaže da nije umiješan u ono što naziva “plemenskim sukobom” u regionu.

Tokom našeg obilaska Port Sudana posjećujemo kamp za ljude koji su raseljeni unutar Sudana.

Šetajući od šatora do šatora, čujemo jednu za drugom priču o gubitku i užasu.

U jednom, grupa žena sjedi u krugu, a neke čvrsto drže svoje bebe. Svi dijele priče o zlostavljanju, silovanju i mučenju u RSF zatvorima.

Jedna od žena, čije ime BBC ne navodi, kaže da je zarobljena sa svojim dvogodišnjim sinom dok je bježala iz Omdurmana, u blizini glavnog grada Kartuma.

“Svakog dana bi mog sina odvodili u sobu niz hodnik, a ja bih ga čula kako plače dok su me silovali”, rekla mi je.

“To se dešavalo tako često da sam pokušavao da se fokusiram na njegov plač dok su to radili.”

Također u kampu upoznajem Safau, majku šestero djece koja je također pobjegla iz Omdurmana.

Upitana gdje joj je muž, ona kaže da je ostao jer RSF cilja svakog muškarca koji pokuša pobjeći.

„Moja djeca me svaki dan pitaju: 'Gdje je Baba? Kad će doći?' Ali nisam se čula s njim od januara kada smo otišli i ne znam da li je još živ”, kaže ona.

Upitana o tome kakvu budućnost predviđa za sebe i svoju djecu, kaže: „Kakvu budućnost? Naša budućnost je gotova – ništa više nije ostalo. Moja djeca su traumatizirana.

“Svakog dana moj desetogodišnji sin plače želeći da ide kući. Otišli smo od života u kući, školovanja i sada živimo u šatoru.”

BBC se obratio RSF-u za komentar o silovanjima i drugim napadima, ali nije dobio odgovor. Ranije je rekao da su izvještaji da su njeni borci odgovorni za široko rasprostranjena zlostavljanja lažni, ali tamo gdje se dogodio mali broj izolovanih incidenata, njihove trupe su bile pozvane na odgovornost.

Zaposlenik Unicefa – UN-ove agencije za djecu – koji nam pokazuje kamp kaže da su oni koji su stigli ovdje “sretnici”.

“Uspjeli su pobjeći od borbi i doći ovamo… imaju sklonište i pomoć”, kaže on.

BBC je bio u posjeti Adreu i Port Sudanu sa zamjenicom generalnog sekretara UN-a Aminom Mohamed i njenim timom rukovodilaca, koji su posjetili vladine zvaničnike i de facto predsjednika Sudana, Abdel Fattah al-Burhan, kako bi ih pozvali da zadrže otvoreni prelaz Adré.

Njen cilj je da Sudan vrati na dnevni red međunarodne zajednice u trenutku kada je pažnja svijeta usmjerena na sukobe u Ukrajini i Gazi.

„Postoji umor jer postoji toliko različitih kriza širom svijeta, ali to jednostavno nije dovoljno dobro“, kaže ona.

“Dođete ovdje i upoznate ove majke i njihovu djecu i shvatite da to nisu samo brojevi.

“Ako se međunarodna zajednica ne pojača, ljudi će umrijeti.”

Možda će vas zanimati i:

Idi na BBCAfrica.com za više vijesti sa afričkog kontinenta.

Pratite nas na Twitteru @BBCAfricana Facebooku na adresi BBC Afrika ili na Instagramu na adresi bbcafrica

BBC Africa podcasts